Srbiji trenutno nema bjesnila, ali ga ima u okruženju, u Rumuniji i Mađarskoj.
“Кako nema bjesnila, lisice su se prenamnožile, a šire se i šakali koji također prenose ovog parazita. Srem je endemsko područje ovog ehinokoka kod lisica. Pacijentkinja je iz okoline Sremske Mitrovice, a postoji sumnja na još jedan slučaj, takođe u Sremu. Možda je i ranije bilo ovih slučajeva, ali ih niko nije prepoznao i sada radim reviziju starih slučajeva”, kazao je dr Lalošević.
Pacijentkinja je prvo došla na Polikliniku UКCV, gdje ju je pregledao upravnik Кlinike za abdominalnu hirurgiju profesor dr Dejan Ivanov.
“Bolesnica se javila sa bolovima na stomaku i mi smo konstatovali tumorsku promjenu od 5-6 centimetara, u lijevoj polovini jetre. Ništa nije ukazivalo na rak, nego na benignu promjenu koja nije rasla, ali se žena žalila na bolove. Odlučili smo da je operišemo i ispostavilo se da nije tumor, nego rijetko parazitarno oboljenje. Hirurški dio je odlično prošao i osim promjene odstranjen je i dio jetre, “do u zdravo”, jer je postojala sumnja na tumor, a iz žučnih vodova se pojavio gnoj – kazao je profesor Ivanov i napomenuo kako je postoperativni tok prošao dobro i žena je kratko ostala u bolnici.
Lovci su najrizičnija grupa:
– Ljudi koji se nalaze u prirodi, u prvom redu lovci, izloženi su direktnom ili indirektnom kontaktu preko zemlje ili vode, sa lisicama i drugim stalnim domaćinima. Također i zemljoradnici a naročito stanovnici salaša, gdje je moguće da se preko glodara multilokularni ehinokok prenese na pse ili mačke, izloženi su zarazi u kontaktu sa svojim psima.
Simptomi zaraze kod čovjeka:
– Detaljni tok bolesti opisao je još Rudolf Firhof kao pojavu brojnih malih koloidnih cisti na jetri čovjeka, sličnih koloidnom karcinomu, kao i njihovu sklonost da se šire po organizmu. Infekcija se razvija podmuklo, dugo bez simptoma, a kada se simptomi jave, prvo u vidu bola u stomaku, parazitske ciste su se obično već toliko proširile da je pacijent inoperabilan. Samo na vrijeme preduzeta operacija može trajno izlječiti oboljelog. Ako operacija nije moguća, daju se lijekovi, čije djelovanje nije potpuno efikasno, a njihova toksičnost može biti značajna kod dugotrajne primjene.
Liječenje često doživotno:
Ono što sada slijedi za ovu pacijentkinju je oporavak, ali i dugotrajno lječenje. Šef Odsjeka za bolesti hepatobilijarnog trakta i zamjenica upravnika Кlinike za infektivne bolesti profesorka dr Maja Ružić kaže kako lijekova ima i da se oni dobijaju godinama, možda i doživotno.
“Pošto nam je ovo prvi takav pacijent, ne znamo kako će biti. Daje se simptomatska, antiparazitarna terapija”, napomenula je dr Ružić.
Prema njenim riječima, do zaražavanja dolazi kada se parazit razvija u crijevima stalnog domaćina, odnosno lisice, i kontaminira sredinu fecesom. Tako dolazi do kontakta jaja parazita sa tlom, koja se potom oralno unesu i kontaminira se slučajni domaćin, čovjek. To praktično znači da svako nedovoljno oprano povrće iz bašte, gde je ostao feces lisice, može da prenese ovaj ehinokok.
“Parazit kroz krvotok ulazi u organizam i dolazi do jetre, pluća, mozga, kostiju, bubrega. Nema prenosa sa čovjeka na čovjeka, jer kod ljudi ne može toliko da odraste. Druga mogućnost zaraze je da se pojede termički nedovoljno obrađeno meso zaražene divljači”, objasnila je dr Ružić.
Dr Ivanov kaže kako je UКCV regionalni centar u kojem može da se liječi ovaj, kao i ehinokokus granulosus, jer imaju sve modalitete, od hirurgije, do interventne radiologije i ljekara sa infektivne klinike. Poručuje da je taj timski rad kolega značajan za lječenje kompleksnih slučajeva.
(haber)